Nada za bolji život
Obitelj Alesi Simati, poput mnogih drugih, godinu za godinom trpi zbog propadanja usjeva.
Klimatski uvjeti i financijska nesigurnost čine život u ruralnom Malaviju gotovo nemogućim. Obitelj Alesi Simati, poput mnogih drugih, godinu za godinom trpi zbog propadanja usjeva. Upitno je hoće li imati išta za jesti u mjesecima koji dolaze. U ovim izazovnim okolnostima, dolazak Marijinih obroka u lokalnu školu dao je ovoj obitelji prijeko potrebnu potporu.
Posljednjih nekoliko mjeseci doveli su Alesinu obitelj na rub egzistencije. Već su se borili sa siromaštvom i nedostatkom hrane kada su poplave pogodile njihovo selo Nyambi u ruralnom području južnog Malavija i odnijele njihovu kuću. Poplava ih je ostavila bez ičega – osim gladi.
“Glad ne napušta naš dom. Bojim se da moja djeca neće dobiti dobro obrazovanje niti imati dobru budućnost jer glad ne napušta moj dom”, kaže Alesi. Nepredvidljiva klima Malavija I rastuće cijene za ovu obitelj, kao i za mnoge druge na tome području, znači da više ne mogu dobivati urod od svoje zemlje, što im je glavni izvor hrane I prihoda.
“U našoj zajednici vlada glad jer su gnojiva sada vrlo skupa”, nastavlja Alesi. “Ne možemo si ih priuštiti i zbog toga ćemo od kukuruza koji uzgajamo na polju dobiti tek možda dvije vreće.”
Alesi, njezinih sedmero djece i njezin suprug sjede ispred kolibice koja im sada služi kao privremeni dom. S njima su bake i djedovi, tete, stričevi i rođaci. Iako među njima vlada prisnost I toplina, u zraku se osjeća odsustvo smijeha, igre, buke i zabave, pogotovo među djecom. Letargična su i umorna. Glad je ispisana na njihovim licima i tijelima i vidljiva u njihovim kretnjama.
Teška vremena
Prehrambena kriza u tome kraju vidljiva je kamo god pogledate. Zemlja koja bi trebala roditi kukuruzom ogoljela je, sparušena i prašnjava. Obitelji gule i jedu ono malo sasušenog kukuruza koji su uspjeli sačuvati. To je jedina hrana koju imaju.
“Nije uvijek bilo ovako”, objašnjava Alesi. “Prošlo je vrlo mnogo vremena otkako smo imali dobru žetvu. Prošle su mnoge godine. Nekad smo znali prikupiti 18 vreća kukuruza koji bi nam potrajali od žetve do siječnja sljedeće godine.”
Ove su godine prikupili svega dvije vreće, što im neće dotrajati dulje od svibnja. Alesi ne zna kako će se obitelj prehraniti kada ponestane kukuruza.
“Iskreno, nemam odgovor na to pitanje. Nemam nikakve ušteđevine ni potpore. Samo znam da to znači da nam glad opet kuca na vrata. Možda bih mogla naći povremeni posao, to bi mi moglo pomoći da s vremena na vrijeme kupim dvije šalice kukuruza.”
Majčina snaga
Unatoč životnim teškoćama, Alesino lice obasjava prekrasan, topao osmijeh. Ona je snaga svoje obitelji, naročito svojih sinova, kćeri, nećakinja I nećaka. K njoj dolaze po zagrljaje i sjede joj na koljenima, a ona zbog njih skriva bol koju osjeća.
“Glad je velik problem za moju djecu jer ponekad idu spavati a da nisu ništa jeli, i propuštaju školu kada osjećaju da ne mogu ići jer nisu jeli. Ponekad, kad pronađem neki posao, potrebna mi je njihova pomoć kako bismo zaradili više novca, i nemam izbora nego im reći da propuste školu.”
“Žalosti me kad vidim svoju djecu u ovakvom stanju, jer hrana je važna. Nitko ne želi biti gladan. Kada nema dovoljno za sve nas, žalosna sam što moja djeca ne jedu.”
Ismayila, jedan od njezinih sinova, pohađa lokalnu osnovnu školu Namingwere. “Nijedan dan ne jedem doručak prije škole,” kaže Ismayila. “Samo odem u školu, i nikad ne jedem, zato sam u školi gladan. Ne učim baš najbolje, a što god mi učitelj kaže, ne razumijem. Gladan sam, zbog toga mi se vrti u glavi i ne mogu se koncentrirati.”
Dolazak nade
Ali ova mala, izolirana zajednica sada ima slamku spasa - u Osnovnu školu Namingwere došli su Marijini obroci, a s njima i obećanje da će učenici škole, uključujući Ismayila I njegovu braću i sestre, sada moći uživati u dnevnom školskom obroku dok uče. U sklopu proširenja našeg programa, ove godine u Malaviju hranimo 175 000 djece više. Zahvaljujući ovom proširenju, naš program školske prehrane sada dopire do 3 milijuna djece diljem svijeta.
“Jako sam sretna jer će program školske prehrane pomoći našoj djeci da jedu i pohađaju nastavu. Nadamo se da će im to pomoći da bolje uče”, kaže Alesi.
“Obrazovanje je važno jer kad, ako Bog da, završe školu, dobit će dobre poslove, a možda će čak pomoći svojim roditeljima da imaju bolji život.”