Gradimo bolji Malavi
Osnovna škola Namingwere u južnom Malaviju jedna je od stotina škola u kojima su djeca počela primati Marijine obroke ove godine, u sklopu programa proširenja koji je doveo do toga da sada hranimo više od 3 milijuna djece svakog školskog dana.
Udaljenost, siromaštvo, glad. Iste tri riječi ponavljane su svaki put kad bih upitala s kakvim se izazovima suočava selo Nyambi. Nisam bila iznenađena. Malavi je četvrta najsiromašnija zemlja na svijetu. Procjenjuje se da oko 70% stanovništva živi u ekstremnom siromaštvu i suočava se s nesigurnošću prehrane.[1] Obitelji je još dublje u siromaštvo i glad gurnuo fenomen El Niño koji je uzrokovao suše i poplave i uništio usjeve – ključan izvor hrane i prihoda za mnoge Malavijce koji žive od poljoprivrede. Dodatni su pritisci inflacija i ograničeno trgovanje devizama, zbog kojih se obitelji koje su već teško živjele nalaze u sve težim okolnostima.
Udaljenost sela Nyambi dodatno povećava ove probleme. Naša je vožnja prema selu bila spora i na trenutke opasna. Posljednjih smo 32 kilometra prešli makadamom, preko terena često punog velikih rupa. Dvije dionice ceste gotovo su potpuno razorile nedavne poplave. Još jedna godina jakih kiša mogla bi potpuno odplaviti preostale krhke dijelove ceste i potpuno odsjeći selo i školu od ostatka svijeta. Posljednjih nekoliko kilometara nije bilo nikakve ceste. Vozili smo se kroz uzraslo grmlje i travu, često višu od našeg terenca, kroz koju nismo mogli ništa vidjeti.
Izolirana zajednica
Stanovnici sela rekli su mi da se osjećaju izolirano I napušteno. U Nyambiju nema nikakvog sustava potpore niti susjednog grada u kojem bi mogli trgovati onim oskudnim proizvodima koje uspiju uzgojiti. Glad je svakodnevno prisutna, djeca često danima ne pojedu pošten obrok jer se obitelji više ne mogu osloniti na poljoprivredu.
Sulaimana Daudi, jedan od starješina, rekao je da često ide na sastanke s lokalnom upravom i da je čuo za oblik potpore koji primaju druga sela.
“Moj je najveći strah bio da naša škola nikada neće imati priliku dobiti Marijine obroke jer se nalazi u najzabačenijem području. Kada sam posjetio Mangochi (druga općina u području Machinga), vidio sam da većina škola djeci pruža dnevne školske obroke, I to me ražalostilo. Pitao sam se zašto mi to nemamo.”
Luciano Ngiriki ravnatelj je Osnovne škole Namiingwere. Objasnio je da je većina lokalne djece prisiljena raditi umjesto da idu u školu. Iako je upisano više od 300 djece, nastavu je redovito pohađala tek trećina njih. Oni koji su dolazili na nastavu nisu mogli učiti kako treba jer su bili previše gladni.
Ravnatelj, starješine i roditelji s kojima sam razgovarala bili su zabrinuti zbog dugoročnih učinaka gladi. “Bojim se da ova djeca neće imati svijetlu budućnost jer vjerujem da je obrazovanje jedini put prema takvoj budućnosti”, rekao je ravnatelj.
“Budući da ova djeca ne ostvaruju dobre rezultate na nastavi, osjećam da nećemo imati ljude koji će moći pridonijeti razvoju ove zajednice jer mislim da obrazovanje može mnogo pridonijeti zajednici.”
Najsretniji dan
Zato je prvi dan programa školske prehrane bio dan slavlja, radosti i osmijeha. Ne samo da djeca primaju hranjiv školski obrok, nego je zajednica uvjerena kako je obrazovanje ključ bolje budućnosti sela.
Luciano je sjao optimizmom. Rekao mi je, smiješeći se: “Djeca su toliko sretna. I ja sam vrlo sretan, osjećam se kao da hodam po oblacima.”
“Današnji je dan privukao mnoge učenike. Ako druga djeca doznaju da učenici jedu kašu, siguran sam da ćemo imati velik porast broja učenika, poboljšat će se stopa pohađanja nastave i upisa, i djeca će moći biti aktivna na nastavi.”
Christian Msukwa voditeljica je programa školske prehrane u Marijinim obrocima Malavi. U sklopu svojih zaduženja, pridonijela je proširenju programa školske prehrane na Osnovnu školu Namingwere. Rekla nam je da će djeca moći računati na obrok svakog školskog dana – čak i kada dođe kišno razdoblje.
“Naručujemo namirnice za njih dok ne počne sezona kiša, a kada ona prođe, naručujemo još i isporučujemo ih prije nego što kiše počnu. Tako, kada kiša počne, nemamo problema jer su namirnice spremne i škola ima dovoljnu zalihu.”
Christian zna bolje nego mnogi koji su kratkoročni i dugoročni učinci programa školske prehrane. I iako je ponosna da sada pružamo hranjiv dnevni obrok više od 3 milijuna djece na njihovom mjestu obrazovanja, kao i svi drugi u Marijinim obrocima predanija je nego ikada nastojanju da dođemo do sljedećeg djeteta.
“Postoji potreba za proširenjem programa Marijinih obroka na druga područja u kojima ne hranimo djecu. Moje je san vidjeti kako Marijini obroci nastavljaju pružati djeci hranu koja im je potrebna jer gradimo bolji Malavi.”
