Poticanje djece na pohađanje škole u Zambiji
Usred suše i propalih usjeva u istočnoj Zambiji, hranjivi svakodnevni obroci koji se poslužuju u školi daju djeci priliku za obrazovanje.
U ovom članku čut ćemo od učenika Mary i Johna iz osnovne škole u dolini Luangwa u istočnoj Zambiji, vršitelja dužnosti ravnatelja Bernarda te seoskog poglavara Gilberta o tome kako Marijini obroci potiču djecu na pohađanje škole i smanjuju izostanke posluživanjem hranjivih svakodnevnih obroka.
„Nemam hrane svaki dan“
Mary je učenica u školi i živi sa svojom obitelji u blizini. Ona kaže: „Glavni izazovi s kojima se suočavam vezani su uz hranu i školski pribor. Nemam hrane svaki dan, a tih dana ne možete učiniti ništa osim sjediti i čekati dok ponovno ne dođete do hrane. Kada je jako teško, pokušavam pronaći posao nakon škole i danima kada nema nastave. Dobivanje kaše u školi zaista pomaže jer mogu doći u školu, jesti i učiti.“
John živi na 40 minuta hoda od škole. U obitelji ih je osmero, a njegovi roditelji nemaju stalne poslove. On kaže: „Kada nemamo hrane, samo ostanemo kod kuće jer nemamo energije ni za što. Obrazovanje je dobro jer ću moći voditi drugačiji život. Moj san je [imati] kuću i obitelj, s dovoljno hrane za jelo.“
„Kada djetetu date šalicu kaše, ono je sretno“
Bernard Beza je vršitelj dužnosti ravnatelja. On kaže: „Svima je život težak. Izazov s gladi je jako velik zbog suše koja traje. Proizvodnja na posljednjoj žetvi bila je znatno ispod normale i zbog toga su sve obitelji gladne. To pogađa svako kućanstvo. Budući da roditelji odlaze u potragu za poslom, djeca žive u proširenim obiteljima s bakama i djedovima ili tetama, ujacima i rođacima, što često nije idealno."
„Jako cijenimo program školskih obroka organizacije Marijini obroci jer nam pomaže u ostvarivanju naših ciljeva kao škole, smanjujući izostanke i zadržavajući djecu u školi. Imamo školski vrt u kojem uzgajamo hranu kada možemo kako bismo nadopunili kašu i podučili djecu potrebnim vještinama. Sada je rijetkost da dijete izostane s nastave. Kada djetetu date šalicu kaše, ono je sretno.“
„[Marijini obroci] olakšavaju financijski pritisak na obitelj“
Gilbert Mwanza je poglavar jednog od sela iz kojih djeca pohađaju tu školu. On kaže: „Marijini obroci pomažu cijeloj zajednici, a ne samo djeci u školi, jer olakšavaju financijski pritisak na obitelj. Zato je zajednica voljna pomoći u kuhanju, donošenju vode i drva za ogrjev.“
„Zbog klimatskih promjena mnogi ljudi pate od gladi. Mnogi ljudi jedu samo jedan obrok dnevno, ako i toliko. Jako su dugi redovi za kupnju državnog kukuruza i nema ga dovoljno za sve. Zajednica se drži zajedno kako bi brinuli jedni o drugima.“
Usred nestašice hrane i gladi u Zambiji, svakodnevni školski obroci koje poslužuju Marijini obroci daju djeci energiju za učenje i priliku za bolju budućnost.