Dječja glad i utjecaj suše u Malaviju

Organizacija Marijini obroci nedavno je započela s podjelom obroka u osnovnoj školi u selu Mtusa u Malaviju. U vrijeme našeg posjeta, pothranjenost je bila jasno vidljiva na djeci koja su dolazila u školu, mnogi su imali napuhnute trbuhe koji su izvirivali ispod otkopčanih školskih košulja.

Nisu samo djeca školske dobi u selu gladna. Mlađa braća i sestre te volonteri često čekaju kako bi vidjeli hoće li ostati ikakvih ostataka iz programa školskih obroka koje bi mogli prikupiti za sebe.

U ovom članku čut ćemo od učenika Desirea i Fatre kako im Marijini obroci daju energiju za koncentraciju i učenje te od ravnateljice Agness Wakili i seoske poglavarice Dorothy Sumaili o utjecaju koji suša ima na nesigurnost hrane i glad u regiji. 

“Često spavam praznog želuca”  

Desire je najmlađi od četvero djece. S 13 godina vrlo je sitan za svoju dob i bolno mršav. On kaže: “Teško je pronaći hranu, često spavam praznog želuca. Osjećam slabost i bolove u tijelu kada ne jedem. Kada u školi nije bilo hrane tresao bih se i drhtao toliko da nisam mogao držati olovku i bilo je teško koncentrirati se. Sada mi kaša pomaže da se koncentriram i imam energije pomoći majci i obavljati kućanske poslove.”

Fatra ima 16 godina i živi s bakom i djedom, 5 km udaljena od škole. Ona kaže: “Izazovi s gladi i nedostatkom hrane su zaista teški – sinoć nisam imala ništa za jelo. Većina dana je ista. Prije početka podjele obroka spavala bih na nastavi jer te glad čini umornom. Želim završiti školovanje i postati menadžerica u banci.” 

“Svaka obitelj u našem okrugu pati od gladi”  

Agness Wakili, ravnateljica škole, kaže: “Svaka obitelj u našem okrugu pati od gladi. Žetva će biti vrlo loša zbog suše – kiša koja je padala proteklih nekoliko dana nije dovoljna da popravi situaciju. Kukuruz je zaostao u rastu i neće pravilno sazrijeti. Ljudi su morali ponovno saditi u prosincu jer kiše nije bilo.”

“Ljudi ne jedu kod kuće jer nema ničega za jelo. Učenici dolaze kako bi nešto pojeli i tek tada mogu učiti. Čak i odrasli gladuju – volonteri jedu ostatke phale (kaše) s dna lonca.”

“Zabilježili smo porast broja upisane djece zbog kaše. Sva djeca ovdje su pothranjena i jako gladna, ali sada, otkako dobivaju kašu, nisu toliko bolesna.” 

“Ljudi nemaju ništa i nema ničega za žetvu”  

Dorothy Sumaili je poglavarica sela Mtusa. Ona kaže: “Trenutna situacija s gladi pogađa cijelu zajednicu i svi su zabrinuti. Ove godine osjećaj je potpuno drugačiji – 2024. je bila sušna, ali uspjeli smo se nekako snaći. Ali, sada ljudi nemaju ništa i nema ničega za žetvu. Osnovni troškovi su se udvostručili od prošle godine. Kukuruza nema za kupiti čak i [ako] imaju novca.”

“Jako sam sretna zbog uvođenja kaše krajem prošle godine. To je trenutno jedina hrana koju učenici jedu. Nemaju ništa do sljedećeg dana u školi i ne dobivaju hranu vikendom. Imam troje unučadi u školi. Phala im pomaže dajući im energiju. Tako sam zahvalna organizaciji Marijini obroci što su došli u našu školu i na ovoj kaši.”

Ipak, usred propalih usjeva i raširene gladi, naš program školskih obroka predstavlja slamku spasa djeci i njihovim obiteljima u Malaviju.