Prošli i pretprošli tjedan djeci koja pohađaju školu Matope u Ndirandeu, predgrađu Blantyrea, podijeljen je ukupno  1551 ruksak. U školi Nachipere, u Thyolu, podijeljeno je 2334 ruksaka. Veliko veselje koje je vladalo u školama prilikom podjele ruksaka djeca su zasigurno ponijela i sa sobom kući.

Još jednom od srca hvala svima koji su na bilo koji način sudjelovali u projektu ruksak!

Taj se trošak povećao za 12 KN u usporedbi s prošlom godinom pretežito zbog rastućih cijena hrane i rekordnih cijena goriva koje su imale značajan utjecaj na rast troškova transporta.
U Malaviju, gdje hranimo preko pola milijuna djece, trošak omogućavanja Marijinih obroka za cijelu školsku godinu sada je 62 KN.

Usprkos određenim fluktuacijama troškova hrane u regiji, uspjeli smo našu potrošnju održati niskom, a sve veći broj gladne djece koju hranimo omogućio nam je da postanemo još učinkovitiji s troškovima. I dalje uspijevamo uštedjeti novac u Malaviju, ali i u većini naših projekata jer resurse nabavljamo lokalno te se uvelike oslanjamo na doprinos naših volontera.

Svi jako puno radimo na tome da nam opći troškovi ostanu niski te ostajemo posvećeni cilju da osiguramo da najmanje 93 lipe od svake donirane kune ide u ostvarenje naših dobrotvornih aktivnosti.

Marijini obroci sada hrane više od 600 000 gladne djece u nekima od najsiromašnijih zemalja svijeta.

Nakon što smo dostigli prekretnicu od pola milijuna djece početkom godine, neprekidna potpora i velikodušnost prijatelja i podupiratelja ove humanitarne organizacije omogućile su da još 100 705 djece dobiva dnevni obrok na mjestu obrazovanja u 16 različitih zemalja. Broj djece koja dobivaju Marijine obroke najviše se povećao u Malaviju, gdje svakodnevne obroke dobiva 18% osnovnoškolaca. Podsjećamo da su hrvatski donatori upravo u Malaviju otvorili tri kuhinje u kojima se hrani više od 2000 djece.

Zahvaljujući hrvatskim donatorima pokrenut je i projekt Marijinih obroka u Beninu, u kojem više od 400 djece svakodnevno dobiva topli obrok u školi.

Prema riječima Magnusa MacFarlanda-Barrowa, osnivača organizacije Mary’s Meals: „Ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez prekrasnih djela ljubavi koja primamo iz cijeloga svijeta od ljudi koji dijele našu viziju i koji nam pomažu da preobrazimo živote djece tako što im pomažemo da ostanu zdrava i potičemo ih da idu u školu.“

Broj djece koja dobivaju Marijine obroke

Albanija - 20
Benin – 430
Bosna i Hercegovina – 24
Burma – 281
Ekvador – 188
Filipini – 2 000
Haiti – 17 277
Indija – 4 170
Južni Sudan – 3 250
Kenija – 18 243
Liberija – 39 664
Malavi – 510 140
Sudan – 166
Tajland – 677
Uganda – 3 651
Ukrajina – 524
UKUPNO = 600 705

Sve drugo u Beninu pamtim kao dar koji se ušuljao u moj život! Ponajviše ljude koji su spontani, otvoreni, pristojni i nasmijani. Gutao sam tablete protiv malarije i pokušao nositi duže rukave da se zaštitim od komaraca, ali ubrzo sam napustio te odjevne savjete. Sa svojim nikakvim francuskim morao sam se oslanjati na Renatu ili nekom mješavinom jezika objašnjavati neuspješne pokušaje šala na jeziku Gu (Jedan od 28 plemenskih jezika u Beninu, a kažu da ih ima i više, samo nitko ne broji). Natucajući taj nametnuti strani jezik uspio sam čak promijeniti eure u njihove franke, no nužno je unaprijed prihvatiti da je brzina djelovanja bankarskih službenika usklađena s tromim i vlažnim vremenom. Drugih briga nisam imao, osim što sam se pitao kako ti ljudi po selima nađu i raspoznaju kokoške i svinje koje djeluju kao najčešće domaće životinje. Sve šeće naokolo bez reda i naznake da je riječ o pitomim životinjama ili da imaju vlasnika. Bez obzira na upitne higijenske navike lutajuće peradi i slično, imam samo riječi hvale na hranu koja se nudila, ali uzmite u obzir da smo objedovali u samostanu.

Nisam vjerovao da ćemo se toliko veseliti hrvatskim misionarkama, ali otkad nas je s. Jacinta (rođ. Petrović, iz Žepča) dočekala na aerodromu, pa sve do našeg odlaska tjedan dana kasnije,  bili smo u/na anđeoskim rukama – krilima. Marijine sestre čudotvorne medaljice pomažu na različite načine u Beninu još od 1988. g. – liječenjem, pomaganjem napuštenoj djeci i siromašnim obiteljima, katehezama i molitvom, a sada Marijinim obrocima, uz svećenike Odilona i Phillipea, omogućavaju djelovanje u školskoj kuhinji u selu Hondji, nedaleko Porto Novoa, glavnog grada Benina.

Drugog dana „mon pere Phillipe“ i „ma soeur“ Jacinta prašnjavim i lokvastim stazama uveli su nas u spomenuto selo, gdje je Renatu i mene, kao predstavnike Marijinih obroka, pred školom dočekalo petstotinjak djece u „špaliru“ plješčući i plešući sa svojim roditeljima i učiteljima. Ne znam kakve kraljevi i kraljice imaju dočeke dobrodošlice, ali ne trebam ni znati jer ne vjerujem da su ovakvo što doživjeli. Suze su navrle i bilo mi je nelagodno fotografirati, ali kako sam više djelovao kao tjelohranitelj i fotograf moje vrle supruge, ipak sam škljocao ispred njihovih razdraganih lica. Naravno, sve, od cvijeća do govora, bilo je dano mojoj predsjednici Renati. Jest da sam bio ponuđen s beninskim pivom, ali moj muški ego svejedno je plakao.

Kuhinju uz školu u Hondjiju doista možemo nazvati priručnom i skromnom. Sklepana od dasaka i lima, no s desetak majki volonterki, vjernih kuharica i djeliteljica kaše, graha ili čega god se već nađe na dnevnom rasporedu. Program Marijinih obroka počeo je tek nedavno, od prve polovice listopada 2011. godine, tako da će s vremenom nadoći i solidnija kuhinja. Tamo je 557 djece koja svaki dan kad dođu u školu dobivaju obrok. Od toga 485 školske djece i 72 predškolaraca! Već se povećao broj onih koji pohađaju nastavu čim su načuli da postoji besplatan dnevni obrok ako se odazovu obrazovanju.

Posjetili smo takozvanu našu školu više puta za tih beninskih sedam dana. Smiješno je bilo gledati kako se moja Renata pretvara od profesora, razgovarajući s djecom i učiteljima darujući im olovke te obavljajući konzultacije s roditeljima, do kuharice, komentirajući posuđe i  uvjete u kuhinji, te se, na kraju, okušala i kao nutricionist i ekonom savjetujući svećeniku Phillipeu koje namirnice kupovati i tjedno donositi, kako on to običava činiti.

Iznova sam se svaki dan iznenađivao kako sam budio čuđenje u djece svojom bijelom kožom i pukim pojavljivanjem u selu. Izašavši iz samostana slabašni poklici „Yovo, yovo!“ („Bjelče, bjelče!“) pratili bi nas gotovo cijelim putem i prisiljen si odmahivati tim nasmiješenim malim Afrikancima. Shvatio sam koliko je papi teško, iz onog njegovog papamobila, pozdravljati silu hodočasnika blagim pokretom ruke u svim smjerovima.

Dobro, teško se rastati od priče iz Benina a da ne priznam kako je to bilo moje životno putovanje sa smislom koji neće nestati niti izbrisati potrebu koju sam osjetio i gledao. Do neke sljedeće kuhinje Marijinih obroka!

Krešimir Planinić

Pozivamo vas da nam se i ove godine pridružite na Večeri Marijinih obroka, koja će se održati 1. prosinca 2011. godine u 20 h u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, Hrvatske bratske zajednice 4.

Uz izvedbe umjetnika velikog srca podsjetit ćemo se na ono što smo ove godine zajedno ostvarili, poput otvaranja kuhinja u Ekvadoru i Beninu te projekta Ruksak koji je okupio i male i velike u iskazivanju darežljivosti. Nemojte zaboraviti da nakon kratkog programa slijedi i zakuska u režiji naših volontera i baka!

Kao i uvijek, radujemo se vašem dolasku!

„U Benin smo došli preko mladog svećenika, Afrikanca Odilona, koji je došao u sjemenište u Hrvatsku preko hrvatskih misionara u Beninu i trenutno radi u župi na sjeveru Hrvatske. Njegovi bivši varaždinski župljani jako su ga zavoljeli i želeći mu izraziti zahvalnost za njegovu prisutnost u Hrvatskoj odlučili su poduprijeti njegovu zajednicu u Beninu. Marijini obroci organizirali su dva koncerta klasične glazbe u Varaždinskoj katedrali i na taj način sakupili novac za otvaranje kuhinje u Beninu, stoga smo na početku ove školske godine odlučili posjetiti upravo Benin“, kaže Renata Planinić, predsjednica Marijinih obroka u Hrvatskoj.

Evo što kažu učenici koji pohađaju školu u Hondjiju:

„U školi mi se sviđa puno stvari, na primjer kantina i učenje. Želio bih postati ministar. Od kuće do škole hodam više od jedan sat. U obitelji nas ima 14 i živimo u kući koja je napravljena od crvene zemlje, a svi živimo u jednoj sobi – to mi se baš i ne sviđa. Kod kuće baš i nemam puno za jesti, a u školi uvijek imam jedan jako dobar obrok“, rekao je 12-godišnji dječak Marcel Oussou, koji ide u 6. razred osnovne škole.

„Željela bih biti direktorica. Imam 12-ero braće i sestara i živimo u tri sobice. Od kuće do škole mi treba 20-tak minuta pješice. Kad kod kuće pitam za hranu – kazne me, a ako postoji nešto za jesti to je kukuruzna kaša“, rekla je 12-godišnja Leocadie Acossau koja ide u 5. razred.

Nadamo se da će im Marijini obroci pomoći da ostvare svoje snove!

Dok smo letjeli prema Mogadishuu čitao sam posljednje depresivno UN-ovo izvješće u kojem je pisalo da 4 milijuna ljudi u Somaliji prijeti glad, 750 000 njih sigurno je neće izbjeći, desetci tisuća već su umrli, polovica od kojih su bila djeca  Naš zrakoplov se spušta u Mogadishu uz bijele plaže i plavo more, ali već dok silazimo ta kratka iluzija o savršenom mjestu za odmor ishlapila je nakon što smo se suočili s uništenim zrakoplovom, pogođenim nekoliko godina ranije. Naša ekipa sastojala se od liječnika i novinara i veoma brzo je prevezena u konvoju od zračne luke. Osiguranje koje nam je omogućila Prijelazna federalna vlada Somalije ostavljalo je dojam bahate sile; kamioni puni mladih vojnika koji su mahali svojim puškama AK47, brzo su nas provezli kroz ulice na kojima su se vidjeli tragovi 21-godišnjeg građanskog rata. Prije nekoliko dana jedan malezijski kamerman je bio ustrijeljen na toj istoj ruti.

Nedavno povlačenje al Shabaaba iz nekih dijelova grada u kojima je vladao ostavilo je vakuum vlasti, što je pak rezultiralo borbama lokalnih moćnika i nepredvidljivim nasiljem. Pločnici su bili puni naoružanih ljudi koji su u grupama hodali u raznim uniformama ili civilnoj odjeći. Kasnije te večeri, dok smo bili još neraspakirani u našem improviziranom smještaju, trgnula me glasna i neugodna eksplozija. Jedan od naših ljubaznih somalijskih domaćina okrenuo se i kao da umiruje malo dijete rekao: ”Ne brini, ne brini – to je bila samo bomba.“

Ovdje u Somaliji naši partneri su južnoafrička organizacija Gift of the Givers. Oni su naši prijatelji već neko vrijeme, još iz Malavija, gdje su podupirali naš rad dovodeći vodu do škola u kojima smo mi dijelili Marijine obroke. Gift of the Givers su postali najveća afrička humanitarna organizacija i posljednjih mjeseci su uspostavili djelotvornu organizaciju u Mogadishuu, oslanjajući se na lokalno znanje, hrabrost i snažnu podršku javnosti iz Južne Afrike. Također rade na unaprjeđenju Afričke pomoći za Afriku na cijelom kontinentu. Iako su iznosi koje su za sada uspjeli prikupiti skromni, uvjereni su da će svojim radom pomoći u stvaranju novog stava i razvijanju osjećaja odgovornosti afričkog stanovništva. Njihov uspjeh u efikasnom i sigurnom distribuiranju hrane u Somaliji i činjenica da hranu dovoze iz Malavija, gdje mi hranimo skoro 500 000 djece svaki dan i gdje imaju dobar odnos s dobavljačima hrane, naveli su nas da krenemo u suradnju s njima kako bi mogli pomoći izgladnjelim ljudima u Somaliji, jednostavno kupujući hranu za transport direktno u Mogadishuu.

U logoru Howadaq, u dijelu Mogadishua kojeg su nedavno napustili pripadnici Shabaaba, stotine žena, mnoge držeći u naručju svoju izgladnjelu djecu, stoje u redu za porcije hrane koje njih i njihove obitelji održavaju na životu. Drago mi je vidjeti da je velika količina Likuni Phale, koji sam posljednji put vidio u Malaviju prije tri dana, već distribuirana, a nešto je već i skuhano i u velikim zdjelama podijeljeno djeci. Ovo je jedan od četiri centra gdje Gift of the Givers dijele našu hranu, a ovi centri služe populaciji od 20 000 ljudi koji su izbjegli u Mogadishu ostavljajući iza sebe svoju zemlju i uginulu stoku. Fatima je jedna od onih koje strpljivo čekaju u redu sa svoje dvoje male djece. Objašnjava mi da je Samson njezin sin, ali da je Howa, zamotana u smeđi prašnjavi šal, siroče čiji su roditelji umrli od gladi. Ima sedmero djece kod „kuće“ –  u maloj baraci napravljenoj od pruća, kartona, odbačene plastike i dronjaka. Morala je napustiti Bay – posljednju na listi regija koju je UN kategorizirao kao regiju pogođenu glađu. Nakon što je njezinih svih deset dragocjenih krava uginulo, kao i stotinama tisuća drugih u posljednjih nekoliko mjeseci nije joj preostalo ništa drugo nego krenuti na put, put s ruralnih farmi do ratom izmorenog Mogadishua.

U redu do Fatime stoji Fartune koja u naručju drži svoje bolesno dijete. Pinteova glava je puno veća u odnosu na njegovo maleno tijelo i njegove nabrekle oči ne mogu više vidjeti. Tri mu je  godine a bolestan je već mjesec i pol dana. Fartune nikada nije imala priliku odvesti Pintea liječniku ili primiti bilo kakvu medicinsku pomoć za njezino dijete. Kaže mi da ima još troje djece kod kuće, s kojima je pješačila 165 km kako bi došla ondje. Pitao sam je kako su njena druga djeca. „Da, oni su dobro,“ nasmijala se tužno, „osim što su neuhranjeni. Nikada nismo imali dovoljno hrane.“

I sada kada znamo da to možemo učiniti, to će biti naš cilj u sljedećih nekoliko mjeseci. Nastaviti slati hranu iz Malavija kako bismo nahranili ljude koji bi inače umirali od gladi, znajući da svaka vreća Likuni Phale koju možemo poslati iz Malavija spašava ljudske živote.

Magnus MacFarlane-Barrow

U slučaju da se niste na vrijeme prijavili za projekt, a imate skupljene stvari, molimo da ih darujete nekoj organizaciji za siromašne obitelji u Hrvatskoj. Projekti Marijinih obroka ovakve vrste bit će uvijek na vrijeme oglašeni na našoj web stranici, no trenutačno nismo u mogućnosti procijeniti kada ćemo ponovno imati uvjete za ostvarenje ovakvog projekta.

Još jednom svima od srca HVALA!

Marijini obroci pozivaju sve koji to žele da pomognu donacijama kojima će se čim prije kupiti još hrane za istočnu Afriku. Košta nas samo 34 lipe da osiguramo jedan obrok. Osoblje Marijinih obroka i organizacije Gift of the Givers ukrcalo je prvu pošiljku hrane za Somaliju na avion u Lilongweu, Malavi. Magnus MacFarlane-Barrow, direktor Marijinih obroka na međunarodnoj razini, stići će u Somaliju ovaj tjedan da pomogne podijeliti pomoć. „Kao i sve druge, užasnuli su me prizori djece koja pate i razmjer potrebe u Somaliji, ali u početku nismo vidjeli priliku da ovdje učinkovito djelujemo i do sada smo usmjeravali našu pomoć na sjevernu Keniju, gdje radimo već nekoliko godina“, rekao je Magnus.

„Međutim, kada su naši pouzdani partneri došli u Mogadishu i počeli učinkovito distribuirati hranu onima kojima je bilo najteže, to nam je omogućilo da pomognemo tako da hranu iz Malavija, gdje imamo veliki sustav, prevezemo direktno u Mogadishu. Sretni smo što sada možemo iskoristiti donacije da spasimo živote na mjestu gdje toliko ljudi pati.“

Organizacija Gift of the Givers pouzdan je partner Marijinih obroka s kojim imamo dugogodišnji odnos u Malaviju, gdje Marijini obroci trenutačno osiguravaju više od 479 000 dnevnih obroka za gladnu djecu na njihovom mjestu obrazovanja. Gift of the Givers ima filozofiju poticanja afričke pomoći za Afriku. Hrana koju kupuju Marijini obroci je hranjiva kaša Likuni Phala od kukuruza– ista hrana koju Marijini obroci daju djeci u svojim projektima u Malaviju. Ta se hrana kupuje lokalno, čime se podupire gospodarstvo Malavija.

Ostatak pomoći u obliku hrane bit će utovaren u Malaviju i prevezen na obalu prije nego što bude poslan u Somaliju. Dostavljanje hrane u Somaliju najnovija je akcija Marijinih obroka za pomoć ljudima pogođenima krizom u istočnoj Africi, gdje već hranimo više od 24 000 djece dnevnim obrokom u sjevernoj Keniji.

Prikupljamo rabljene ruksake ili školske torbe u dobrom stanju, napunjene sljedećim sadržajem: bilježnica ili blok – 2 komada, 2 olovke, 2-3 kemijske olovke, drvene bojice ili pastele, 1 gumica, 1 ravnalo, 1 šiljilo, 1 pernica, 1 ručnik, 1 kratke hlačice + 1 majica /ili 1 suknja + 1 majica/ ili 1 haljina, 1 japanke (ili sandale), 1 mala loptica (npr. loptica za tenis), 1 sapun, 1 četkica za zube, 1 pasta za zube, 1 žlica.

Molimo sve zainteresirane da se za pojedinosti jave mailom na ruksak@marysmeals.hr, ili na broj telefona 092 285 9732 (ponedjeljak – petak, 11 – 15h).