“Najteže iskustvo mi je bilo kada sam u naručju imala dijete koje je umiralo od gladi. I umrlo je,” kaže s. Jacinta. Ona ujedno čuva i raspodjeljuje financijska sredstva koja su potrebna da bi funkcionirala školska kuhinja u O.Š. Hondji u Beninu koju su na početku školske godine otvorili Marijini obroci Hrvatska. Vizija Marijinih obroka je da nijedno dijete na ovom svijetu ne gladuje. Stoga se otvaraju kuhinje u školama u najsiromašnijim zemljama svijeta, gdje ljudi žive ispod međunarodne granice siromaštva, kako bi se djecu i roditelje potaklo na obrazovanje koje ce im dugoročno donijeti nadu i bolju budućnost. Većini djece obrok u školi jedini je obrok u danu! U školi u selu Hondji u Beninu, Marijini obroci zahvaljujući svojim donatorima i podupirateljima trenutačno hrane preko 550 djece, a u procesu je osnivanje još jedne školske kuhinje na sjeveru Benina gdje će se prehranjivati 790 djece. Za funkcioniranje kuhinje pobrinut će se Marijine sestre od čudotvorne medaljice i lokalni volonteri.

U subotu 21. travnja, udruga Marijini obroci Hrvatska obilježila je desetu godišnjicu postojanja projekta Mary’s Meals u svijetu štandovima u Varšavskoj ulici u Zagrebu i na Narodnom trgu u Zadru.

Volonteri Marijinih obroka mnogobrojnim su prolaznicima dijelili brošure, materijale i informacije te zainteresiranima odgovarali na pitanja o samom projektu.

Iako su mnogi Zagrepčani već upoznati s radom Marijinih obroka, za većinu Zadrana bilo je to prvo upoznavanje s udrugom, ali u kratkom vremenu i tamo smo stekli mnogo podupiratelja. Zadrani su svim snagama, uključujući gradonačelnika, g. Zvonimira Vrančića, i župana, g. Stipu Zrilića, podržali Marijine obroke prilikom proslave desete obljetnice djelovanja međunarodnog projekta Mary’s Meals. Zadarska radijska voditeljica, gđa Ana Marušić, vodila je program na Narodnom trgu uz podršku volontera na čelu s koordinatoricom za Zadar, gđom Vedranom Kevrić, koji su dijelili promotivne materijale i detaljno informirali građane kako se već sa 75 kuna može u najsiromašnijim zemljama svijeta nahraniti jedno dijete tijekom cijele školske godine na mjestu obrazovanja – u školi. Ljudima dobre volje zahvaljujemo na odazivu i dobrotvornim prilozima za djecu kojima taj obrok ne spašava samo život, već im ujedno pruža mogućnost obrazovanja i donosi nadu u bolju budućnost.

pozivamo vas na TRIBINU MARIJINIH OBROKA O BENINU u srijedu 18. travnja 2012. u 19 sati u dvoranu Tribine Grada Zagreba, Kaptol 27. O Beninu će govoriti s. Jacinta Petrović koja vodi kuću Marijinih sestara od čudotvorne medaljice u selu Malawi u Beninu. Marijine sestre od čudotvorne medaljice misionarski djeluju u Beninu već preko dvadeset godina. Brinu se za najsiromašnije i bolesne, posebice napuštenu djecu. Dođite i poslušajte iskustvo afričkog života iz prve ruke!

To je najnovija pošiljka pomoći iz Marijinih obroka koji su se udružili s afričkom humanitarnom organizacijom Gift of the Givers u očajničkom nastojanju da pomogne više od 40000 ljudi da prežive.

Pošiljka od 480 tona hranjive kukuruzne kaše Likuni Phala – iste hrane koju dajemo djecu u našim projektima prehrane u školama u Malaviju – bit će dostavljena u glavni grad Somalije, Mogadiš, gdje su pobjegle tisuće ljudi u potrazi za hranom.

Od prošlog rujna surađujemo s organizacijom Gift of the Givers u nastojanju da dostavimo obroke glađu pogođenim ljudima u Somaliji. Kako je i bilo planirano od početka slanja pomoći, Marijini obroci će slati pomoć do sredine godine, kada bi najgori dio krize trebao biti gotov. Naš poziv za slanje pomoći trajat će do kraja svibnja.

Dodatna pošiljka hrane trebala bi krenuti 29. ožujka iz Durbana u Južnoj Africi prema Mogadišu, čime će ukupna količina hrane koju su Marijini obroci poslali biti ukupno 700 tona – a to znači više od 6,8 milijuna obroka.

Magnus MacFarlane-Barrow, izvršni direktor humanitarne organizacije Marijini obroci na svjetskoj razini, rekao je: „Izuzetno smo zahvalni što smo mogli reagirati na pozive u pomoć za vrijeme teške krize zahvaljujući nevjerojatnoj potpori i velikodušnosti naših podupiratelja.

„U međuvremenu smo i dalje usredotočeni na naš rad u najsiromašnijim zajednicama diljem svijeta u kojima se obitelji koje ne mogu prehraniti svoju djecu suočavaju s teškim situacijama svakoga dana.

„Osiguravamo dnevne školske obroke za djecu u mjestima kao što su Haiti, Liberija, Kenija i Indija, gdje siromašna djeca ne mogu pohađati nastavu zato što moraju raditi na poljima, prositi na ulicama i brinuti se za mlađu braću i sestre kod kuće.”

Prošli i pretprošli tjedan djeci koja pohađaju školu Matope u Ndirandeu, predgrađu Blantyrea, podijeljen je ukupno  1551 ruksak. U školi Nachipere, u Thyolu, podijeljeno je 2334 ruksaka. Veliko veselje koje je vladalo u školama prilikom podjele ruksaka djeca su zasigurno ponijela i sa sobom kući.

Još jednom od srca hvala svima koji su na bilo koji način sudjelovali u projektu ruksak!

Taj se trošak povećao za 12 KN u usporedbi s prošlom godinom pretežito zbog rastućih cijena hrane i rekordnih cijena goriva koje su imale značajan utjecaj na rast troškova transporta.
U Malaviju, gdje hranimo preko pola milijuna djece, trošak omogućavanja Marijinih obroka za cijelu školsku godinu sada je 62 KN.

Usprkos određenim fluktuacijama troškova hrane u regiji, uspjeli smo našu potrošnju održati niskom, a sve veći broj gladne djece koju hranimo omogućio nam je da postanemo još učinkovitiji s troškovima. I dalje uspijevamo uštedjeti novac u Malaviju, ali i u većini naših projekata jer resurse nabavljamo lokalno te se uvelike oslanjamo na doprinos naših volontera.

Svi jako puno radimo na tome da nam opći troškovi ostanu niski te ostajemo posvećeni cilju da osiguramo da najmanje 93 lipe od svake donirane kune ide u ostvarenje naših dobrotvornih aktivnosti.

Marijini obroci sada hrane više od 600 000 gladne djece u nekima od najsiromašnijih zemalja svijeta.

Nakon što smo dostigli prekretnicu od pola milijuna djece početkom godine, neprekidna potpora i velikodušnost prijatelja i podupiratelja ove humanitarne organizacije omogućile su da još 100 705 djece dobiva dnevni obrok na mjestu obrazovanja u 16 različitih zemalja. Broj djece koja dobivaju Marijine obroke najviše se povećao u Malaviju, gdje svakodnevne obroke dobiva 18% osnovnoškolaca. Podsjećamo da su hrvatski donatori upravo u Malaviju otvorili tri kuhinje u kojima se hrani više od 2000 djece.

Zahvaljujući hrvatskim donatorima pokrenut je i projekt Marijinih obroka u Beninu, u kojem više od 400 djece svakodnevno dobiva topli obrok u školi.

Prema riječima Magnusa MacFarlanda-Barrowa, osnivača organizacije Mary’s Meals: „Ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez prekrasnih djela ljubavi koja primamo iz cijeloga svijeta od ljudi koji dijele našu viziju i koji nam pomažu da preobrazimo živote djece tako što im pomažemo da ostanu zdrava i potičemo ih da idu u školu.“

Broj djece koja dobivaju Marijine obroke

Albanija - 20
Benin – 430
Bosna i Hercegovina – 24
Burma – 281
Ekvador – 188
Filipini – 2 000
Haiti – 17 277
Indija – 4 170
Južni Sudan – 3 250
Kenija – 18 243
Liberija – 39 664
Malavi – 510 140
Sudan – 166
Tajland – 677
Uganda – 3 651
Ukrajina – 524
UKUPNO = 600 705

Sve drugo u Beninu pamtim kao dar koji se ušuljao u moj život! Ponajviše ljude koji su spontani, otvoreni, pristojni i nasmijani. Gutao sam tablete protiv malarije i pokušao nositi duže rukave da se zaštitim od komaraca, ali ubrzo sam napustio te odjevne savjete. Sa svojim nikakvim francuskim morao sam se oslanjati na Renatu ili nekom mješavinom jezika objašnjavati neuspješne pokušaje šala na jeziku Gu (Jedan od 28 plemenskih jezika u Beninu, a kažu da ih ima i više, samo nitko ne broji). Natucajući taj nametnuti strani jezik uspio sam čak promijeniti eure u njihove franke, no nužno je unaprijed prihvatiti da je brzina djelovanja bankarskih službenika usklađena s tromim i vlažnim vremenom. Drugih briga nisam imao, osim što sam se pitao kako ti ljudi po selima nađu i raspoznaju kokoške i svinje koje djeluju kao najčešće domaće životinje. Sve šeće naokolo bez reda i naznake da je riječ o pitomim životinjama ili da imaju vlasnika. Bez obzira na upitne higijenske navike lutajuće peradi i slično, imam samo riječi hvale na hranu koja se nudila, ali uzmite u obzir da smo objedovali u samostanu.

Nisam vjerovao da ćemo se toliko veseliti hrvatskim misionarkama, ali otkad nas je s. Jacinta (rođ. Petrović, iz Žepča) dočekala na aerodromu, pa sve do našeg odlaska tjedan dana kasnije,  bili smo u/na anđeoskim rukama – krilima. Marijine sestre čudotvorne medaljice pomažu na različite načine u Beninu još od 1988. g. – liječenjem, pomaganjem napuštenoj djeci i siromašnim obiteljima, katehezama i molitvom, a sada Marijinim obrocima, uz svećenike Odilona i Phillipea, omogućavaju djelovanje u školskoj kuhinji u selu Hondji, nedaleko Porto Novoa, glavnog grada Benina.

Drugog dana „mon pere Phillipe“ i „ma soeur“ Jacinta prašnjavim i lokvastim stazama uveli su nas u spomenuto selo, gdje je Renatu i mene, kao predstavnike Marijinih obroka, pred školom dočekalo petstotinjak djece u „špaliru“ plješčući i plešući sa svojim roditeljima i učiteljima. Ne znam kakve kraljevi i kraljice imaju dočeke dobrodošlice, ali ne trebam ni znati jer ne vjerujem da su ovakvo što doživjeli. Suze su navrle i bilo mi je nelagodno fotografirati, ali kako sam više djelovao kao tjelohranitelj i fotograf moje vrle supruge, ipak sam škljocao ispred njihovih razdraganih lica. Naravno, sve, od cvijeća do govora, bilo je dano mojoj predsjednici Renati. Jest da sam bio ponuđen s beninskim pivom, ali moj muški ego svejedno je plakao.

Kuhinju uz školu u Hondjiju doista možemo nazvati priručnom i skromnom. Sklepana od dasaka i lima, no s desetak majki volonterki, vjernih kuharica i djeliteljica kaše, graha ili čega god se već nađe na dnevnom rasporedu. Program Marijinih obroka počeo je tek nedavno, od prve polovice listopada 2011. godine, tako da će s vremenom nadoći i solidnija kuhinja. Tamo je 557 djece koja svaki dan kad dođu u školu dobivaju obrok. Od toga 485 školske djece i 72 predškolaraca! Već se povećao broj onih koji pohađaju nastavu čim su načuli da postoji besplatan dnevni obrok ako se odazovu obrazovanju.

Posjetili smo takozvanu našu školu više puta za tih beninskih sedam dana. Smiješno je bilo gledati kako se moja Renata pretvara od profesora, razgovarajući s djecom i učiteljima darujući im olovke te obavljajući konzultacije s roditeljima, do kuharice, komentirajući posuđe i  uvjete u kuhinji, te se, na kraju, okušala i kao nutricionist i ekonom savjetujući svećeniku Phillipeu koje namirnice kupovati i tjedno donositi, kako on to običava činiti.

Iznova sam se svaki dan iznenađivao kako sam budio čuđenje u djece svojom bijelom kožom i pukim pojavljivanjem u selu. Izašavši iz samostana slabašni poklici „Yovo, yovo!“ („Bjelče, bjelče!“) pratili bi nas gotovo cijelim putem i prisiljen si odmahivati tim nasmiješenim malim Afrikancima. Shvatio sam koliko je papi teško, iz onog njegovog papamobila, pozdravljati silu hodočasnika blagim pokretom ruke u svim smjerovima.

Dobro, teško se rastati od priče iz Benina a da ne priznam kako je to bilo moje životno putovanje sa smislom koji neće nestati niti izbrisati potrebu koju sam osjetio i gledao. Do neke sljedeće kuhinje Marijinih obroka!

Krešimir Planinić

Pozivamo vas da nam se i ove godine pridružite na Večeri Marijinih obroka, koja će se održati 1. prosinca 2011. godine u 20 h u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, Hrvatske bratske zajednice 4.

Uz izvedbe umjetnika velikog srca podsjetit ćemo se na ono što smo ove godine zajedno ostvarili, poput otvaranja kuhinja u Ekvadoru i Beninu te projekta Ruksak koji je okupio i male i velike u iskazivanju darežljivosti. Nemojte zaboraviti da nakon kratkog programa slijedi i zakuska u režiji naših volontera i baka!

Kao i uvijek, radujemo se vašem dolasku!

„U Benin smo došli preko mladog svećenika, Afrikanca Odilona, koji je došao u sjemenište u Hrvatsku preko hrvatskih misionara u Beninu i trenutno radi u župi na sjeveru Hrvatske. Njegovi bivši varaždinski župljani jako su ga zavoljeli i želeći mu izraziti zahvalnost za njegovu prisutnost u Hrvatskoj odlučili su poduprijeti njegovu zajednicu u Beninu. Marijini obroci organizirali su dva koncerta klasične glazbe u Varaždinskoj katedrali i na taj način sakupili novac za otvaranje kuhinje u Beninu, stoga smo na početku ove školske godine odlučili posjetiti upravo Benin“, kaže Renata Planinić, predsjednica Marijinih obroka u Hrvatskoj.

Evo što kažu učenici koji pohađaju školu u Hondjiju:

„U školi mi se sviđa puno stvari, na primjer kantina i učenje. Želio bih postati ministar. Od kuće do škole hodam više od jedan sat. U obitelji nas ima 14 i živimo u kući koja je napravljena od crvene zemlje, a svi živimo u jednoj sobi – to mi se baš i ne sviđa. Kod kuće baš i nemam puno za jesti, a u školi uvijek imam jedan jako dobar obrok“, rekao je 12-godišnji dječak Marcel Oussou, koji ide u 6. razred osnovne škole.

„Željela bih biti direktorica. Imam 12-ero braće i sestara i živimo u tri sobice. Od kuće do škole mi treba 20-tak minuta pješice. Kad kod kuće pitam za hranu – kazne me, a ako postoji nešto za jesti to je kukuruzna kaša“, rekla je 12-godišnja Leocadie Acossau koja ide u 5. razred.

Nadamo se da će im Marijini obroci pomoći da ostvare svoje snove!